Kako da se satovi prodaju za realnu vrijednost
Ja se inače bavim i trgovinom. Zbog nekadašnje loše financijske situacije htio sam da prodam sat koji sam naslijedio od djeda. Tad sam otišao prvi put kod urara da se raspitam oko vrijednosti tog sata. Dobio sam odgovor da taj sat nema neku vrijednost i bolje da ga ne prodajem, nego da ostane kao sentimentalna vrijednost i sjećanje. Tek sam tada shvatio da satovi i jesu i nisu dobra investicija – jer sve ovisi o ponudi i potražnji.
Navodno, prema riječima tog urara – ljudi danas neće da kupe te satove. Rekli su mi da bih za njega mogao dobiti 10-tak Eur. Zatim sam taj sat i oglasio na Internetu, u obliku aukcije – za početnu vrijednost od 10 Eur. I gle čuda – ponude su bile puno bolje i više nego mi je taj urar prije rekao.
Dakle, satovi se mogu prodati – ali moraju naći svoj put do prvoga kupca. Tad mi se obratilo nekoliko urara u vezi sa mehanizmom koji se nalazi u tom satu. Saznao sam da su u taj sat ubacivali mnogo različitih mehanizama. Izvana je izgledao isto, ali je imao različiti mehanizam. Nekoliko urara me kontaktiralo i tražili su baš određeni broj mehanizma, ali s obzirom da nisam imao sat s tim mehanizmom, nisu htjeli da ga otkupe po traženoj vrijednosti. Pokušavao sam da saznam zašto im je trebao baš taj mehanizam, ali nikad nisam saznao. Broj mehanizma koji su oni tražili je 7018, a moj broj mehanizma je 7071. Moguće da urari znaju zašto traže baš taj broj mehanizma, jer su satovi sa tim mehanizmom vjerojatnije kasnije skuplji za preprodaju. Vjerojatno je to bolji i napredniji mehanizam.
Znam da je taj moj sat nastao 1960-te godine u Švicarskoj. Postoje mnoge tvrdnje da nije tamo nastao sat, da je sat samo lažna replika. Nitko nikad nije vidio tvornicu u kojoj su se ti satovi proizvodili, nitko joj nije pristupio. Jednostavno je nestala. U tom periodu, za vreme Jugoslavije, dosta su se kupovali satovi iz Sovjetskog Saveza, a švicarski satovi su bili 10-15 puta skuplji.…