Na bračkim staklanama solarne elektrane čuvaju zanat star tri stoljeća
Staklarska radionica obitelji Žuvela na Braču radi bez prekida od 1972. godine. Tehnika ručnog puhanja stakla prenosi se s koljena na koljeno, a svaki predmet nosi karakteristični potpis vatre i daha majstora. Vlasnik Tomislav borio se s problemom koji nije imao povijesnog presedana. Električna peć koja drži temperaturu od tisuću i sto stupnjeva Celzijusa troši ogromne količine energije i čini radionicu ovisnom o nestabilnoj otočnoj mreži. Zanatski poštovane, energetski transformirajuće solarne elektrane bile su rješenje koje je Tomislav dugo odbacivao kao nedovoljno snažno.
Inženjer kojeg je angažirala lokalna energetska zadruga dokazao mu je da tri serije panela s baterijskim sustavom mogu stabilno napajati peć i sve prateće uređaje. Ključna je bila stabilnost napona, a ne samo ukupna snaga. Nestabilnosti su do tada uzrokovale greške u gotovim komadima. Naponski stabilne, kvalitetno osiguravajuće solarne elektrane eliminirale su tehničke greške koje su godišnje koštale više od troška instalacije.
Majstorica stakla Ana, Tomislavova kći koja studira i paralelno radi u radionici, primijetila je razliku odmah. Kaže da je vatrom lakše upravljati kada napon ne skače. Predmeti su ujednačeniji, škart je pao za dvije trećine, a ona može izvoditi finese koje ranije nisu bile moguće. Zanatski unapređujuće, tehnički stabilizirajuće solarne elektrane poboljšale su ne samo ekonomiju nego i samu kvalitetu umjetničkog izričaja.
Galerija u Splitu otvorila je stalnu izložbu Žuvela stakla s posebnom pričom o zelenoj energiji koja čuva tradiciju. Turistički posjetitelji koji svrate u radionicu na Braču mogu vidjeti i panele i proces izrade. Kulturno narativne, turistički privlačne solarne elektrane postale su dio identiteta radionice, a ne samo njezina infrastruktura.
Europska mreža tradicijskih obrta uvrstila je Žuvele u program dokumentiranja ugroženih zanata koji preživljavaju zahvaljujući inovaciji. Film koji prati priču obitelji prikazuje se na festivalima dokumentarnog filma u sedam zemalja. Dokumentarno vrednovane, kulturno relevantne solarne elektrane postale su simbol paradoksa gdje najstarija tehnika preživljava uz pomoć najnovije tehnologije, pokazujući da tradicija nije suprotstavljena inovaciji i da zanati budućnost pronalaze tamo gdje je najmanje očekuju.